Kolektivni ugovor za graditeljstvo predstavlja jedan od ključnih instrumenata uređenja radnih odnosa u građevinskom sektoru. Njime se detaljnije uređuju prava i obveze radnika i poslodavaca, uključujući plaće, dodatke na plaću, radno vrijeme, godišnje odmore, dopuste, naknade i druga materijalna prava. U sektoru graditeljstva, koji karakteriziraju fizički zahtjevni poslovi, rad na terenu i sezonalnost, kolektivni ugovor ima posebno važnu ulogu u osiguravanju dostojanstvenih uvjeta rada i socijalne sigurnosti radnika.
Primjena kolektivnog ugovora obvezna je za poslodavce koji su njegovi potpisnici, dok se na ostale poslodavce može proširiti odlukom nadležnog ministra. U praksi to znači da kolektivni ugovor postavlja minimalne standarde prava radnika, dok poslodavci mogu ugovoriti i povoljnija prava. Redovite izmjene i dopune kolektivnog ugovora nužne su kako bi se on prilagodio promjenama na tržištu rada, rastu troškova života i zakonodavnim promjenama.
IX. izmjene i dopune Kolektivnog ugovora za graditeljstvo
U Narodne novine broj 10/26 objavljene su IX. izmjene i dopune Kolektivnog ugovora za graditeljstvo. Izmjene stupaju na snagu i primjenjuju se od 14. siječnja 2026. godine, osim odredbi koje se odnose na najniže osnovne plaće i tarifne stavove, koje se primjenjuju od 1. veljače 2026. godine. Trenutačno se izmjene obvezno primjenjuju na potpisnike kolektivnog ugovora, dok ostali poslodavci mogu pričekati odluku o proširenju primjene.
Najznačajnije promjene odnose se na plaće i materijalna prava radnika. Donesen je novi tarifni prilog kojim se povećavaju najniže osnovne plaće za sve grupe i podgrupe složenosti poslova. Plaće su utvrđene u bruto iznosu po satu i mjesečno, a dodatno je propisano da se osnovna plaća može obračunavati prema stvarno ostvarenim satima rada, sukladno rasporedu radnog vremena. Također, ostavljena je mogućnost da se na razini poslodavca ugovori i viša osnovna plaća od propisane minimalne.
Izmjene su zahvatile i područje plaćenog dopusta. Za rođenje djeteta radnik sada ima pravo na dva radna dana plaćenog dopusta za svako dijete, dok je za selidbu kojom se mijenja prebivalište propisan jedan radni dan. Novost je i obveza radnika da pravo na plaćeni dopust dokazuje odgovarajućom javnom ispravom na hrvatskom jeziku.
Kod utvrđivanja trajanja godišnjeg odmora, u staž koji se uzima u obzir sada se uključuje i radni staž ostvaren kod prethodnih poslodavaca, evidentiran u e-radnoj knjižici. Time se dodatno štite radnici s duljim ukupnim radnim iskustvom, neovisno o promjenama poslodavca.
Značajne promjene uvedene su i kod dnevnica za rad na terenu. Dnevnica iznosi 25,00 eura dnevno ako radnik boravi na terenu i ne vraća se kući, odnosno 20,00 eura ako se svakodnevno vraća kući. Dnevnice se mogu isplaćivati do maksimalnog neoporezivog iznosa prema poreznim propisima.
Povećana je i paušalna novčana naknada za prehranu, koja sada iznosi 80,00 eura mjesečno ako poslodavac ne osigura prehranu. Kod prigodnih nagrada precizirano je da se razmjerni dio nagrade obračunava u iznosu od jedne dvanaestine za svaki mjesec trajanja radnog odnosa.
Izmjene kolektivnog ugovora donijele su i nova pravila o solidarnim pomoćima. Propisani su minimalni iznosi pomoći za smrt radnika, smrt člana uže obitelji i dugotrajno bolovanje, dok je poslodavcima ostavljena mogućnost isplate pomoći u slučajevima invalidnosti, elementarne nepogode i rođenja djeteta. Povećani su i iznosi jubilarnih nagrada za 10 i 15 godina neprekidnog staža kod istog poslodavca, dok ostali iznosi ostaju nepromijenjeni.
Na kraju, povećana je nagrada učenicima i studentima na obveznoj praksi na 165,00 eura mjesečno, razmjerno vremenu provedenom na praksi, do neoporezivog iznosa. Sve ostale odredbe Kolektivnog ugovora iz 2025. godine koje nisu izmijenjene ostaju na snazi.
